Queen of the Night
........A moje srce je pile, pokislo, žuto i malo, što je kraj orla jednom zaspalo......ali sreća, probudio sam se na vrijeme. Da, ovim stihovima bi mogao opisati situaciju u kojoj sam se jednom našao, bio sam u orlovom gnijezdu, nesvaćajući da sam premalen za nositi se s tim i da bi vrlo lako mogao biti hm, mrtav. Pa da počnem s pričom......... Pričam ja sa cimericom jedan dan i govorim joj kako moram na šišanje hitno, dali zna neki dobar frizerski. I govori mi ona za Barbarelu, frizerski koji je bio u Klaićevoj, samo par ulaza dalje od našeg stana i govori mi da su cure tamo odlične, super rade. I odem ja tako tamo i stvarno, cure su bile cool, mlade, otkačene i super su radile. Tako sam ja kroz razgovor spomenuo da sam i ja frizer i kako bi volio radit i usavršavati se dalje u tom poslu. Na to mi je jedna od cura rekla da će one šefici reći za mene, i da postoji mogućnost da dolazim kod njih honorarno radit, da su skoro sigurne da bi šefica pristala. Imali su oni i ugradnju noktiju, make up, masaže, kao, neće biti problema. I tako za koji dan javi mi jedna od njih da dođem na razgovor. Došao sam a ubrzo je došla i šefica....Almira Berberović....koju su zvali Ana...ili mamica. Bila je tako umiljata i susretljiva, a na izgled, dominantna žena, puna zlata i skupocjene odjeće, ali onako, malo kičasto. Nismo imali neki prezahtjevan razgovor za posao, jer sam ga dobio ....odmah! Meni je to bilo jako čudno, nije joj bilo bitno koliko znam raditi, koliko iskustva imam. Rekla je....iako zapne negdje, cure su tu za pomoć. Plaća odlična, ono, za nevjerovati. Prihvatim ja ponudu, ali honorarno da radim, ne za ugovor i puno radno vrijeme. I tako sam počeo, bilo je odlično, ali me zbunjivalo i dalje ta susretljivost naše šefice i razmetanje lovom. Nakon nekog vremena cure su meni rekle tko je njihova šefica zapravo. Bila je to glavna Zagrebačka svodnica i kraljica noći! Bio sam u šoku. Tad mi je bilo jasno i od kuda stalno u salonu svaki dan na desetke zgodnih i bogatih cura koje dolaze na šminkanje i friziranje, razmeću se lovom i davanjem manče. Tada sam upoznao pravi svijet ''kurvi'' i zamalo i sam postao jedna od njenih kurvi. Nitko od personala nije radio ''poslove noći'' za nju.....ali ja sam imao zlatnu ponudu da postanem njen gay žigolo. Tu ženu ste mogli vidjeti i na RTL-u, koji je na neki način podržavao njenu vrlo otvorenu borbu za prava prostitutki. I odmah da se razumijemo, sve su to predivne žene koje imaju više morala i dobrote u sebi nego što uopće možete zamisliti i sigurno su moralnije od većine lažnih moralista. Uglavnom, bilo mi je ponuđeno da se bavim i tim honorarnim radom i prihvatio sam to nesvaćajući to ozbiljno i bojeći se da ću izgubiti posao u frizeraju ako odbijem! Problemi su počeli kada su mušterije za ševu počele pristizati, a ja sam uvijek našao razlog da to odbijem. Još to nisam svaćao ozbiljno dok jednog dana nisam došao u njen stan gdje me čekao .....mušterija. Tad sam osjetio ogroman strah u sebi i vidno mi je bilo loše. On nije gubio vrijeme, nego mi je otkopčao hlače i počeo slinit po mom macanu. Odmakeo sam se, zakopčao hlače i otišao. Bila je jako ljuta na mene, jako jer je bila uvrijeđena što nisam ispunio svoje dužnosti. Rekla mi je kako sam nezahvalan, ipak je ona ulagala u mene! Naravno, tad sam prestao raditi u frizeraju i jedva sam se izvukao od nje i njenih zahtjeva da radim za nju. I opet, nakon svega što se dogodilo, i nakon što mi je ostala dužna novce za posao u frizeraju, i nakon pretnji i svega....moram reći da je ona ipak ok žena. Tko je meni kriv što sam totalno nepromišljeno pristao da postanem kurva pa poslije skužio da to nemogu kad se kome digne i kad ko hoće. Cijela ova priča oko ovog što mi se dogodilo je jako skraćena u ovom postu jer bilo je tu dosta toga, ali preopširno je da bi sve opisao u detalje. Uglavnom, i nakon ovog iskustva, idalje imam dobro mišljenje o kraljicama noći, uopće ih neosuđujem ni najmanje. Pa čak i o mamici imam dobro mišljenje, iako je na kraju pokazala da se sa takvim ženama nesmiješ zajebavati.....jer niste ni svjesni kakvu oni mafijašku moć imaju iza sebe. I savjet svim budućim žigolima i prostitutkama.....budite sami svoji svodnici!!!
Moj živote dal' si živ?
Što je to u nama da nam neda naprijed? Što je to što nas čini nesigurnima i manje vrijednima? Što je to u meni što me šalje na dno? Često razmišljam o svom životu i o tome koliko sam i šta postigao u životu. Pitam se dali je to dovoljno, dali sam mogao još više? Tko me usporava u mom napretku kroz život? Dali su to ljudi, okolina i mentalitet društva u kojem živim? Kada razmišljam o svemu tome, uvijek na kraju imam jednu misao a to je da ja nepripadam ovom vremenu ili ovom društvu u kojem sam. Nemam slobodu, što god bi ja htjeo pokušati, nesmijem jer se bojim reakcije drugih ljudi. Teško je biti drugačiji od većine jer si unaprijed osuđen i etiketiran kao nešto, nije bitno što. Zašto ne možemo biti to što jesmo, što želimo biti, a pri tom neugrožavamo nikoga oko sebe u nijednom zakonskom pogledu!? Zašto osuđujemo kurve, pankere, homoseksualce oba roda, naturiste, darkere, metalce, židove, crnce? Hm, onaj tip je baletan, pusti ga, obična pederčina. Gle one glupače što vozi tramvaj, to je za muškarce, njoj je mjesto u kući sa djecom! Ljudi........zašto osuđujete sve što je različito i što izlazi izvan okvira opće prihvaćenog??? Mislim da veliki udio mog neuspjeha i nesigurnosti leži upravo u tome što sam neprestano osuđivan od drugih. Cjelokupno društvo je dovelo do toga da imam kompleks manje vrijednosti, da se osjećam drugačijim ali u lošem smislu. Da, ja jesam drugačiji jer sam homoseksualac. Ali zašto je ljudima toliko bitno skim se ja ševim, zašto nevide mene? Dosta puta sam doživio od raznih poslodavaca da su mi rekli...... '' znaš, iako si to što jesi dobar si radnik ''. Šta sam ja?? Krokodil? Gubavac kojeg su iz sažaljenja zaposlili?? Imao sam jednu frendicu s kojom sam kratko radio u diskoteci jednoj....bila je jako ok cura, puna nježnosti i suosjećanja, sasvim normalna. Furala je imidž .....po mom opisu nešto između rokerice i darkerice što meni nije uopće smetalo.....ali većina drugih ljudi ju je gledalo ružnim pogledom, dobacivali joj komentare poput....drogerašice i slično. Nije bila ništa od toga. Imao sam jednu jako dobru prijateljicu s kojom više nisam u kontaktu. Ona je izrazito zgodna i lijepa cura......ali i jako pametna djevojka. Bila je svjesna svoje ljepote i isticala je to na lijep način. Za većinu ljudi bila je kurva, laka drolja koju je mogao imati svatko tko poželi. A nije ništa od toga. Nekoga nediraju tuđe riječi nekoga da. Mene......mene nezanimaju tuđa negativna mišljenja o meni i nekrijem se kad primjetim da me netko namjerno ide provocirati. Ja po cijenu i lošeg za mene idem po svome i nikoga nevrijeđam. Do sad u životu nisam imao nikad neki direktan napad......ali, sveukupno gledajući moja iskrenost i hrabrost pokazivanja sebe takvim kakav jesam nije mi donjelo ništa dobro. Zašto?? Pa većina zapravo bude fascinirana mojom iskrenošću, ali teško me ljudi prihvate onako kako govore da me prihvaćaju. Recimo....jedna poslodavka moja je govorila kako ona nema ništa protiv takvih kao ja, ali da se neističem previše radi drugih ljudi. Zapravo ona mene nije prihvaćala. A nisam ništa posebno drugačiji od drugih na izgled, samo sam prefin, prekulturan, profinjen za razliku od slike balkanskih muškarčina našeg mentaliteta po kakvom kalupu bi trebali biti svi '' normalni '' muškarci.
Mnogi bi rekli.... ''svatko je kovač svoje sudbine'' ...... ''kako si sam napraviš u životu tako će ti i biti '' ..... '' tvoj uspijeh ovisi samo o tebi '' . Mislim da je sve to greška. Moj uspjeh ovisi o drugima.... u poslovnom smislu. A kako da uspijem kad mi oni nedaju?? Kako kad oni unaprijed osuđuju i daju svoja negativna mišljenja. Jedan mi je rekao.....zadovoljan sam s poslom kako ga obavljaš i držim te na poslu iako si........!!!
A tako bi volio da doživim da dobijem otkaz i da mi poslodavac kaže....čuj, smotan si, neobavljaš posao kako treba i zato ne možeš raditi za mene. Ali uvijek je suprotno, dobar si, ali....!!
I kako onda ja da uzmem život u svoje ruke i napravim ga onakvim kako meni odgovara? Kako kada to neovisi isključivo o meni?? Šta treba da postanem, nekulturan čovjek koji će svima dobacivat ružne komentare, muškarčina koji je zarastao ispod pazduha i smrdi na znoj, nosi prljavu i izderanu odjeću, prdi šetajući ulicom??? E pa to neželim biti, to nije ispravno i to nisam ja. Rađe ću biti ovo što sam sada, lijep, uredan i kulturan dečko koji voli dečke.
Ovo je ono što sam ja, tebi se to može svidjeti ili ne. Možeš me voljeti ili ostaviti, jer ja nikad neću stati. Neću biti i neću nikad u životu glumiti lažnog moralistu. Neću da budem prikriveni peder koji se krije iza neke cure samo da bi drugi mislili o meni da sam normalan. Neću da se mučim kao što se mnogi muče u životu radeći nešto na silu. Imao sam iskustvo biti s jednim prikrivenim dečkom koji me volio, a i ja njega, ali naša ljubav i naš odnos se raspao jer se on jako bojao osude drugih ljudi i što je najgore, samnom je bio i volio me a ni sam nije prihvaćao sebe kao takvoga. Tko tu onda nije normalan?? Čiji život je nakaza?
Dali je moj život živ? Ne.....nije jer ga neživim slobodno, iako sam totalno out, uvijek moram paziti , biti na oprezu. I sad se pitam...čemu onda živjeti uopće?? Do kada ću se morati boriti da živim svoj život bez straha? Možda je ipak bolje neživjeti.....ili ipak živjeti i prkositi drugima koji misle da su oni baš ono što je On htio. Zašto sve mora biti tako jadno? Ja to mogu sam! Mogu to sam. Ali govoreći to sebi znam da lažem jer ja nemogu sam, nemogu živjeti sam izoliran od društva, a društvo me se boji, ne želi me prihvatiti, ne želi me upoznati. I nakon toliko pokušaja i padova čovijek postaje ono što neželi, postaje čovijek koji mrzi, koji je željan osvete, koji želi povrijediti i one koji to nezaslužuju. U šta se ja pretvaram, dali ću izdržati. Neznam i bojim se.....bojim se jer počinjem da mrzim i sebe i sve oko sebe.
Možda bi i ja trebao početi glumiti i sam sebe uvjeravati da sam muškarčina, da volim cure, da idem u crvkvu i ispovijedam grijehe jer sam povrijedio druge misleći da će mi molitva sve izbrisati i da ću moći vrijeđati opet iznova. Možda bi i ja trebao šetati gradom i podrignuti kad naiđe neka cura i reći joj....alo pičko, ajde da ti pokažem svog pitona. E pa neću to, neću da idem u kolijevku laži da se ispovijedam i da mi vrag maskiran u pastira govori koje molitve da molim. Vrag koji i sam jebe sve što stigne i laže svim naivnim očajnicima koji mu još i plaćaju za to. Neću to. Koliko god dugo ispaštao, ja idem dalje po svom takav kakav jesam jer ja nikom nečinim zlo svojim osjećajima. Doći će i mojih pet minuta kad-tad.
Slavne i poznate osobe kojima sličim.....
Evo, iz radoznalosti sam slijedio primjer razzy-ja i pogledao na stranici www.myheritage.com na koga ja to sličim. I iznenadio sam se mogu vam reći. Zar sam ja tako lijep? ha ha...šalu na stranu...nego ....sličim na Johnny Deppa (samo još da nabacim brčiće kao on na fotki) i čak na Angelinu Jolie. Pa po ovom ispada da sam stvarno savršen....ha ha ha. Zanimljivo je ovo i zvučat ću neskromno ali ima i i istine u tome. A što je još zanimljivo, nekako puno sličim na poznate tete, manje na frajere. Ali Johnny Depp .....pa kud će mi bolje. Inače neki ljudi su mi govorili da ih podsjećam na Tarkana, Turskog pjevača, a dok sam bio plavuša govorili su mi da ličim čak i na Deena, Bosanskog pjevača. Zanimljivo.....no...pokušajte i vi sa svojim fotkama i zabavite se, a ovdje pogledajte moje rezultate!
Bok svima!
Evo ljudi moji, tu sam ja, opet. Vratio sam se u svijet bloga, i planiram polako nastaviti sa pisanjem. Neznam u kojem ću smijeru nastaviti, ali pisat ću nešto. Inače, iza mene je jedna od najneuspješnijih sezona što se tiče posla na moru, također i prekid veze je iza mene, veze koja je trajala osam mjeseci. Moram priznati da mi je taj dio života bio iskreno najljepši u mom života, ali eto, završilo je prekidom. Nisam siguran dali ću išta o tom prekidu pisati, jer su to još svježe rane. Da bi išta o tome mogao realno pisati treba proći još malo vremena, da mi se sistem u glavi malo posloži. Sezona je znači generalno bila najgora u mom životu, dogodilo mi se toliko ružnih stvari da sam ja u nekim trenutcima pomišljao da sam uklet. Samo tri lijepe stvari su se dogodile, koje mogu da malo poprave cjelokupni prosjek, stim da je jedna ružno završila, prekidom veze naravno. A druge dvije ću malo sad otkriti, a o njima ću pisati u buduće, a to je ......upoznao sam djevojku koja se krije iza bloga ''Lonely Angel'' , stvarno je predivna cura i nisam očekivao da će biti tako dobra kako je. Tjekom njenog boravka kod mene u Poreču nije bilo sve onako kako sam ja zamislio da bude, kako sam je htjeo dočekati, jer baš tada mi se dogodila jedna jako ružna situacija, ali opet, nekako sam uz nju i mog bivšeg sve to prebrodio. Ali o tome ću više u nekom narednom postu. I još treća stvar koju mogu da izdvojim kao lijep događaj je da sam nakon sedam godina imao susret sa svojim frendom iz Italije iz moje priče ''Kažu.....prva ljubav uvijek se pamti''. Bilo je to stvarno predivno iskustvo i dan koji ću dugo pamtiti. Proveli smo cijeli dan zajedno i svaku minutu smo ugodno iskoristili i lijepo se proveli, i baš sam sretan zbog toga. Vi zločasti koji sad u mašti stvarate scenarij sexualnog karaktera, griješito, toga nije bilo tog dana.....ali o svemu ću vam pisati uskoro.
Eto, to sve je iza mene, a ispred mene je, hm.....neznam, depresija, loše raspoloženje, i to za sada mogu da naslutim, što će se i kad promjeniti, neznam.
Sad ću malo da pregledam blogove sa mog popisa, malo da se vratim u kolosjek virtuale i bloga, da stvorim možda neka nova poznanstva.....vidjet ću......
Za sada toliko od mene, lijep pozdrav svima.
