Internet je bio posrednik moje ljubavi!
Kao što imam u navici...tako je bilo i tog dana...pogledao sam malo tko je bio online na gayromeo.com......i pregledajući tako profile...za jedan mi se učinilo da je moj frend iz Istre...i odlučih mu se javiti! Ali to nije bio on,nego jedan simpatični dečko koji mu je sličio! Pogledao sam profil i iz ono malo slova iz profila...i sa fotkicom koja je bila tamo....učinilo mi se da je dečko zanimljiv,i poslao sam mu poruku sa objašnjenjem zašto sam otvorio njegov profil. Igrom slučajnosti i taj dečko je porjeklom iz Istre sa prebivalištem u Austriji! Već sledeći dan dobio sam odgovor na moju poruku i tako je počela komunikacija među nama. Sve više što smo komunicirali....više sam uviđao koliko je taj dečko dobar i simpatičan...dopadao mi se na neki čudan način. Bio je dosta stidljiv i uvjek se izvinjavao ako je nešto pogrešno napisao opravdavajući se tim da je odrastao u Austriji i da nezna baš dobro našu gramatiku. Kako su dani prolazili, sve više mi se svidjao taj simpatični dečkić, i cjelo vrijeme sam si mislio...pa dali je moguće da se tako dobro stvorenje može susresti na internetu! Nakon nekih desetak dana smo razmjenili i brojeve mobitela...i naravno on me je istu večer zvao da se čujemo. Kad sam čuo taj glas....sledio sam se...trnci su išli kroz mene....jer taj glas je bio tako ugodan za slušanje da je to nevjerovatno. Ja sam mu rekao to...ali je on bio stidljiv i pod nekim čudnim kompleksima....govoreći mi kako se njemu njegov glas nikako nesviđa. Od tog dana smo se svakodnevno čuli...i počelo se razvijati nešto totalno neočekivano.....gotovo pa nemoguće...da ti se neka virtualna osoba počne toliko sviđati. I što je najljepše događalo se to obostrano. Nakon nekih mjesec dana...rekao mi je.....Ja zelim doći po tebe ..da ides samnom u Austriju. To mi je bio poprilični šok....iako sam to negdje podsvjesno i želio. Ja sam jednostavno pristao na to. Ali bio je problem šta reći mojima...gdje i zašto idem. Pa sam onda mami slagao da idem kod frenda....a mame ko mame...na to postavljaju još tisuću pitanja. Malo olakšavajuća okolnos je bila što imam i rodbinu u neposrednoj blizini tog mog ''frenda'' pa je sve nekako lakše išlo. Konačno je došao i taj dan ...kad sam krenuo do Zagreba...gdje će moja ljubav doći po mene. Toliko sam bio u panici....stotinu slika mi je prolazilo kroz glavu..i loših i dobrih..sve skupa. Ali to jutro kad smo se mi prvi put u živo vidjeli...to je nešto neopisivo što sam doživio samo tad i nikad više neću. Taj tren kad smo se vidjeli...njemu su oči bile pune suza.... ja sam drhtao...nisam znao šta da radim....da ga zagrlim...pružim mu ruku..da ga poljubim....ludnica! zagrlili smo se i ostali tako neko vrijeme....on je plakao...ja sam se suzdržavao od plakanja....moj frend nas je posmatrao s nevjericom da se tako nešto događa. Poljubili smo se tako strasno i žestoko...da je moj frend sjeo u auto ....bilo mu je neugodno. A mene nije bilo briga dali me netko gleda ili ne. Ubrzo smo krenuli za Austriju...i to putovanje je bilo nevjerovatno...nezaboravno! Tjekom boravka tamo sam doživio toliku pažnju da nisam vjerovao da se to meni dogadja....taj dečko je bio nešto neopisivo lijepo. Svaki dan nam je bio pun zanimljivosti...svakim satom smo otkrivali koje sve sličnosti i razmišljanja imamo...u čemu smo različiti. To je osoba s kojom bi želio djelit život....koliko god to čudno zvučalo...i koliko god prepreka u tome imali...bio bi se spreman boriti. I sada sam sretan jer zahvaljujući internetu ...uspjeo sam naći pravu ljubav...nešto što se nemože opisati...može se samo doživjeti...i tek kad se tako nešto doživi....onda se može objasniti!!
