Moj Život je gluma!
Moj život je gluma...je moj prvi text koji sam odlucio napisati jos prije 4 godine...i evo,sada ga objavljujem! Uskoro ću podijeliti još priča sa vama koje su mi se dogodile!
Moj život je gluma!
Mnogo ljudi koje sam upoznao,imalo je želju postati glumac ili glumica!Svi su mislili da je to lijepo i da ih dovodi u svijet glamura.Hm,možda je stvarno lijepo biti glumac,u doslovnom smislu!Ali biti glumac u stvarnom životu nije nimalo lako niti lijepo!! Naime,ja sam glumac već skoro 15 godina,a tek mi je 21godina!Teško je glumiti nešto što nisi,a opet moraš da bi te drugi ljudi prihvatili.Gluma je ustvari jedna velika laž,gdje si ono što nisi!!To sam ja bio cjelog svog života,i još sam,jer neznaju svi moje pravo lice! Bio sam i još sam jedna velika laž,ili ukratko glumac!Sjećam se vremena iz ranijeg djetinjstva kad sam uvečer gledao raznorazne filmove u kojima sam vidio toliko lijepih glumaca a nikad nisam želio biti na njihovom mjestu!Negdje u tom razdoblju sam prvi put vidio i Michaela Jacksona na televiziji i od tada on ima posebno mjesto u mom životu.Svidio mi se jako! Tada je na red došla i osnovna škola,i nova iznenađenja i saznanja o životu. No,jedno sam već i tada znao! Samnom u razred je išla i moja sestrična Danijela.Ja sam je zvao Nela.I ona mi je na neki način bila uzor,uvjek je bila dominantna. Branila me je od druge djece,a često me je i sama znala izlemati ko malog psića. Opet iznad svega sam volio igrati se s njom,praviti kolače od blata i oblačiti njene barbike! I kad smo u najvećem zanosu igre,to obavezno prekine moja ili njena mama,jer je vrijeme za odlazak kući! Kad sam spomenuo mamu,moram reći da mi je ona najveći uzor u životu i da je jeko volim,iako sam i od nje dobijao dosta batina.No da se neudaljim od teme,to jest od glume,nastavit ću priču dalje. Postojale su dvije osobe u mom životu pred kojima nisam morao glumiti. Jedan od njih je Peća,u to vrijeme tinejdžer koji je bio podstanar u kući gdje i ja i moji roditelji. Bio je tinejdžer u kojemu su divljali hormoni,i on je bio ono što mi je bilo uvijek lijepo. On je to znao i koristio. Tad mi je bilo jako lijepo,jer sam mogao vidjeti lijepog mladića,njegovo tijelo i sazrijevajući penis! Nije me on nikad zlostavljao,ali volio se skidati predamnom. I meni se to jako sviđalo,biti u ulozi gledatelja. To je radio i moj daljnji rođak Baćko!Beskrajno sam uživao u tim trenutcima provodeći s njima!! Ali sada kad imam 21 godinu,malo se ljutim na njih jer sam ja tada ipak bio mali klinac koji je išao možda drugi ili treći razred osnovne škole. Sreća pa danas nisam pedofil! Djetinjstvo mi je relativno brzo prolazilo i odrastao sam brže nego druga djeca. Zato sada znam biti često djetinjast.Sve što sam bio odrastliji,teže mi je bilo igrati ulogu glumca i prilagođavati se okrutnoj i neumoljivoj okolini! Naručito je bilo teško kad sam ja bio tinejžer. U doba kad sam bio obasipan pitanjima dali ima curu,kad ću je naći itd.! Njima sam davao lažne odgovore nastojeći biti uvjerljiv glumac,a u srcu su mi se ti isti ljudi tog trenutka gadili. Bio sam jako ljut što ne mogu slobodno reći koga volim, ko mi se sviđa. Poslije srednje škole došlo je vrijeme i mog prvog posla. To je za mene bio Jackpot, jer sam radio u drugom gradu,podpuno slobodan,gdje me nitko nezna. Bio sam konobar. Tada su se počeli ostvarivati moji snovi. Lako sam upoznavao privlačne dečke,i imao sam ih puno. Moj sexualni život je zaživio punom parom. Nije da se hvalim,ali i ja sam vrlo zanimljiv,i mnoge sam obarao s nogu. Jos kada jednom budem imao izražene trbušnjake,bit ću neodoljiv. Ali to ću postići kada se odreknem silnih slatkiša koje konzumiram.To je bilo moje "plodno razdoblje",stvarno sam uživao u tim lijepim muškarcima. No došlo je i vrijeme kada je popustilo moje umjeće za glumu. Moja mama je saznala da sam homoseksualac. Bilo je to jako stresno razdoblje u mom životu. U nekim trenutcima sam želio uskratiti život sam sebi. Sada su se stvari promjenile. Mama je to prihvatila,predpostavljam da joj je teško i da nije sretna zbog toga,ali me je ipak prihvatila. Ipak sam joj sin. A ja nemogu protiv sebe. Danas dosta mojih prijatelja zna da sam gay,ali bez obzira,još uvjek sam glumac i lažov. Vjerovatno ću to biti cjelog života jer neću moći svima priznati što sam. Ili ću možda uskoro promjenuti mišljenje i bit ću ono što jesam,a da me nebude briga tko šta misli o meni. Jedino ću tada moći prestati biti glumac što oduvijek želim!!!!!!!!!!!